Elvis Ševo 1964.- 2015.

3. travnja ove godine, u Splitu, od posljedica moždanog udara, preminuo je bivši plivač našeg kluba, Elvis Ševo. Kao jednoj od sportskih zvijezda našeg Kluba, u svoje doba, zaslužuje da mu na ovim stranicama odamo počast, prisjećajući ga se kao plivača i čovjeka. Stoga ćemo kratko podsjetio na njegov plivački i životni put…

Elvis je rođen 17.4.1964. g., u Splitu a osnovnu i srednju školu te fakultet, DIF, završio je u Zagrebu, te je dobio zvanje profesora tjelesne kulture.

Elvis je bio plivač našeg kluba u razdoblju od 1970.g., pa do 1986/87 g. Kao plivač bio je polaznik, u osnovnoj školi, od 5. razreda pa nadalje, tzv. prvog eksperimentalnog sportskog razreda na području bivše Jugoslavije, razreda kojeg je inicirao tada upravo naš Klub i u njemu okupio praktično sve plivače istog godišta. Bio je vrhunski plivač. Na određeni je način, već kao vrlo mlad, s bratom blizancem Borisom, postao i svojevrsna legenda našeg kluba, a i zagrebačkog i hrvatskog plivanja. Elvisova plivačka karijera ono je što ga je trajno odredilo i obilježilo za života i ono što ostaje kao trajna vrijednost u hrvatskom plivanju i iza njegove smrti.

U Elvisovoj generaciji, a i puno šire, u našem je klubu i hrvatskom plivanju bilo dobrih i odličnih plivača. No iznad svih njih bila su „braća Ševo“. Klasa za sebe; i pojam. I uzor mlađim generacijama. Elvis je plivao 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada zagrebačko i hrvatsko plivanje nije još ostvarilo iskorak na evropsku i svjetsku scenu, ali je bio jedan od najistaknutijih pojedinaca koji su ga vodili tim rezultatima.

Na razini bivše države Jugoslavije, Elvis je bio jednako uspješan. Bio je višestruki  državni i republički prvak, državni i republički rekorder, i reprezentativac. I to sve od najmlađih kategorija, praktično od dana kada se prvi puta pojavio na bazenu i prvih natjecanja, pa sve do apsolutne kategorije odnosno seniorskih dana. Plivao je i na Mediteranskim igrama u Casablanci. MLADOST je u tim godinama, ekipno, često osvajala državne Kupove i bila vjerojatno, kao klub, najjača u bivšoj Jugoslaviji. A Elvisov doprinos tome bio je izniman.

Bio je veoma svestran, plivao je podjednako dobro sve discipline, a delfin mu je bio specijalnost. Nizao je uspjehe, rušio rekorde i osvajao pregršt medalja i priznanja.

Po završetku fakulteta, u jednom je razdoblju, kratko, bio trener, a potom ga je život odveo na drugu stranu i rijetko je, nažalost, bio uz bazen. Svejedno, tko god ga je poznavao, zna da je uvijek bio i ostao plivač, po razmišljanju, mentalitetu i karakteru.

Unatoč svim vrhunskim rezultatima, naime, Elvis je ostao jednostavna, pristupačna osoba. Nije smatrao da mu vrhunski rezultati daju za pravo smatrati se boljim od drugih, što i je odlika pravog plivača, sportaša i čovjeka. Ljudske osobine koje su ga krasile bile su dobroćudnost, iskrenost i neiskvarenost. Bio je dobroćudni div. Bio je jednako veseo i vedar i u danima kada mu je sve polazilo za rukom i u danima kojih je bilo, kao i u svačijem životu, kada stvari i situacije nisu bile tako jednostavne.

Obično se kaže da je čovjek na kraju života od bolesti izgubio posljednju bitku. Elvis je, međutim, u petak 3. travnja krenuo u posljednju trku. Trku koja će trajati onoliko koliko će ga se sjećati njegovi poznanici i prijatelji, dakle i članovi našeg Kluba. Kluba kojeg su se uspjesi, u 70 i 80-im godinama prošlog stoljeća bili u velikoj mjeri temeljeni i na Elvisovim rezultatima.

Skočio je 3. travnja Elvis posljednji puta sa startnog bloka, u vječnost. I u toj vječnosti nek pliva, i počiva u miru.