Hrvatski akademski plivački klub Mladost je najuspješniji plivački klub u Hrvatskoj, a počeci sežu u daleku 1945.godinu.
Hrvatski akademski plivački klub ‘Mladost’ svoje djelovanje počinje davne 1911.g., kada je započela organizirana plivačka aktivnost u Zagrebu, potaknuta plivačkim entuzijastima koji su u to vrijeme djelovali kao plivačka sekcija HAŠK-a. Prilagođavajući se prirodnim zakonima i uvjetima, tadašnji plivački sport skrasio se na obalama Save, gdje je, uz prvi plivački bazen u Zagrebu, započela plivačka aktivnost srednjoškolske i studentske mladeži.
Plivački sport započeo je s organiziranom aktivnosti u Zagrebu tek 1910.godine, što je donekle i razumljivo, jer prirodnih uvjeta za razvoj ovog sporta nije bilo. Organizirana djelatnost započela je u okviru plivačkog kluba koji je te godine priredio i prvo natjecanje na Savi, i to u disciplinama 400m i skokovi, te daljinsko plivanje na dužini od 11 kilometara (Zagreb-Jakuševac) niz Savu.
1911.godine odlučili su članovi plivačkog kluba koji je samostalno djelovao, a bio sastavljen većinom od članova raznih sekcija HAŠK-a, da kao cjelina pređu u Hrvatski akademski sportski klub i nastave svoje djelovanje u okviru plivačke sekcije. U okviru HAŠK-a plivačka sekcija je započela s ozbiljnim i sistematskim radom pod tehničkim vodstvom Bogdana Žagara. Nabavljeni su propisni plivački kostimi i riješena su ostala pitanja iz djelokruga sekcije.
1945.godine osnovan je APK “Mladost”, u kom su kao sportski radnici počeli djelovati Saša Strmac i Ivo Šuste, a Saša Strmac ujedno i kao trener prvih i tada najuspješnijih plivača našeg kluba. Uz imena Šustea i Strmca vezani su veliki uspjesi zagrebačkog plivanja od 1945.godine nadalje.
ŠKOLA PLIVANJA
Naš klub Mladost prvi je u bivšoj državi proveo sistematski odgoj djece u plivanju kroz čitavu godinu. Učinio je to u povoljnim uvjetima, pošto je 1959. godine izgrađeno zimsko plivalište u Zagrebu. Od tada su uprava kluba i sve tehničke službe organizirano prihvatile veliki broj djece.
U prvoj godini djelovanja plivačke škole Mladosti rad se odvijao tri puta tjedno. Nadzor nad djecom vodilo je šest instruktora. To je bilo premalo, jer je kroz školu u tim prvim danima prošlo preko 600 muške i ženske djece. Međutim, nakon dvije godine predan rad je dao i odgovarajuće rezultate. No velik broj djece nije omogućavao individualni rad. Dokazano je da djelovanje u širinu ne može dati dobre rezultate, pogotovu zato što su se djeca početkom ljetnih školskih praznika formalno razbježala po morskoj obali, u okviru raznih aranžmana. Kada je trebalo najviše raditi, djelovanje škole je prestajalo.
Zapažajući ovu činjenicu, klub je 1961.godine prišao novom sistemu rada. Primanje u školu plivanja vršeno je na temelju selekcije. Ovakav način zasnivao se na postavci: zadržati u školi sve zainteresirane pune tri godine. Adekvatan uzrast kretao se između 8 i 9 godina. Uz to, svaki je polaznik morao donijeti pismenu potvrdu kao obvezu roditelja da će školu redovito pohađati u toku čitave godine, zimi i ljeti. Boravak na moru organizirala je redovita škola kao zajedničko logorovanje svih polaznika u trajanju od 21 dan. Stalna praksa je da se putuje oko 15.lipnja. To znači da na more mogu poći samo dobri đaci, tj. oni koji nemaju, zbog slabih ocjena, produženu nastavu.
Novo odjeljenje škole započinje radom svake jeseni početkom listopada. U radu škole angažirani su naši najbolji treneri. Nakon 3-godišnjeg rada u školi najuspješniji nastavljaju s treningom u okviru pionirskih takmičarskih momčadi.
Površan usporedni osvrt pokazuje da je klub postizao momčadske uspjehe zavisno od rada škole (veličine grue i sl.), zato se radu škole poklanja najveća pažnja.
Izvor:
- “Počeci plivačkog sporta u Zagrebu” – HAŠK 1903-1923
- “Edicija Mladost akademski plivački klub” – Uprava APK Mladost 1971.